OMAN
Latinski naziv:
inula helenium

Sinonimi:
ivanjsko zelje, obratiš, ovnjak, tuščak, veliki koren, veliko
zelje.
Opis
biljke:
oman je višegodišnja
biljka razgranate stabljike visine do 2 metra. Glavni
koren je dugačak, mesnat i gomoljasto odebljao. Sa spoljne strane korenje je
smeđe, a iznutra bele boje. Korenje omana ima slab miris i gorak ukus. Kod
suvog korena ukus je blaži. Listovi su uspravni, veliki, široki i duguljasti
na dugačkim
peteljkama. Sa gornje strane su hrapavi, a na krajevima nazubljeni. Cvetovi
obrazuju cvetne glavice žute boje (nalik su na mali suncokret).

Stanište:
oman se sadi najviše u vrtovima.

Lekoviti
deo biljke:
koren (sakuplja se u proleće i jesen),
listovi i cvetovi (sakupljaju se za vreme cvetanja).
Lekovito
delovanje:
to je
antiseptik disajnih organa. Oman se koristi kao izuzetan lek protiv kašlja,
bronhitisa, astme i grudobolje (povoljno deluje na lagano izlučivanje
sluzi). Čisti pluća i krv, jača krv. Oman blagotvorno
deluje kod reumatizma, išijasa, uloga. Deluje kao stomahik (olakšava varenje...). Oman je delotvoran i u lečenju ženskih bolesti i raznih polnih
bolesti. Dim korena omana stavljen na žar rasteruje komarce i ostale
insekte, pa deluje i kao insektifug.
Glukosil >>>
Mnogolet >>> |
|